Notice: Trying to access array offset on value of type null in /home/mikklaus/public_html/jelenovo-uho.com/wp-content/plugins/js_composer/include/autoload/vc-shortcode-autoloader.php on line 64
Notice: Trying to access array offset on value of type null in /home/mikklaus/public_html/jelenovo-uho.com/wp-content/plugins/js_composer/include/autoload/vc-shortcode-autoloader.php on line 64
Notice: Trying to access array offset on value of type null in /home/mikklaus/public_html/jelenovo-uho.com/wp-content/plugins/js_composer/include/autoload/vc-shortcode-autoloader.php on line 64
Sinergija više ljekovitih gljiva djeluje bolje i od najbolje ljekovite gljive
Koncept sinergijskog učinka koji ima cjelovita gljiva sa svim svojim spojevima, ključan je za razumijevanje ljekovitosti i upotrebe gljiva za zdravlje.
Zna se da jedna gljiva sadrži nekoliko stotina kemijskih spojeva — raznih metabolita (neki istraživači tvrde da broj ide prema tisuću). Samo mali broj tih tvari je znanstveno proučen, a sve one sudjeluju u nebrojenim mehanizmima i djeluju na ljudski organizam. Kada gljiva pokazuje ljekovitost, to nije zahvaljujući samo jednoj dominantnoj djelatnoj tvari, nego njenom cjelovitom, složenom djelovanju koje znanost do danas ne može točno objasniti. Zato su pokušaji izvlačenja jedne djelatne tvari iz gljive velikim dijelom osuđeni na neuspjeh — oni se vode postavkama koje proizlaze iz nerazumijevanja gljiva.
Gljive iste vrste nisu sve jednake sastavom.
Kao što je starim travarima bilo poznato, a danas je laboratorijski dokazano, gljive se međusobno razlikuju u djelovanju iako su iste vrste.
Ako tragamo za jednom djelatnom tvari, to iz nas govori mentalitet zapadnog pristupa liječenju koji se u osnovi ne bavi cjelovitim prirodnim sustavima, nego izdvaja elemente. Pitanja su s tog stanovišta matematička i mjerljiva — kolika koncentracija neke tvari treba doći do nekog mjesta da bi djelovala. Pri tome, sve teže mjerljivo ili nemjerljivo ispada iz fokusa, a kod istraživanja gljiva postoje značajna odstupanja od primjerka do primjerka, od lokaliteta do lokaliteta, bez obzira što su gljive genetski istovjetne — i sve je to vrlo zbunjujuće za zapadnu medicinu.
Gljiva koja raste na brezi logično će sadržavati npr. više betulinske kiseline koja posjeduje snažno djelovanje protiv upala i infekcija. Gljiva iste vrste koja raste na bukvi, imat će zato širi spektar djelovanja ali ostati tek u srednjim vrijednostima po snazi. Ako je pak ubrana na topoli koja raste u bukovoj šumi, bit će imunomodulacijski snažnija – preciznija. Da bi ta ista topola opstala u bukovoj šumi, morat će proći cijeli niz prilagodbi u sinergiji s gljivama koje joj nastanjuju korijenje i s kojima se zajedno branila od invazivne okolne vrste drveća dok je bila mlada. Kada se duboko ukorijenila i postala prihvaćeni član šume, topola među bukvama, njezina komunikacija preko korijenskog sustava postala je podržavajuća i otvorena za još više razmjene sa ostalim vrstama. Interakcija među drvećem je danas poznata, a u nju spadaju i međusobno pomaganje i liječenje drveća u šumi, procesa u kojima su mikorizne gljive ključni posrednici i veza u komunikaciji.
Kako bi se to matematički ili farmaceutski definiralo? No iako se sve ovo zna, ti bitni odnosi nisu i još dugo neće moći biti dio studija, već će se i dalje redovito spomenuti u nekom dijelu rasprave ili zaključka, pod izrazom “sinergijsko djelovanje”.
Koncept sinergijskog djelovanja osnova je cijele filozofije konzumacije ekstrakata gljiva ili cijelih jestivih gljiva.
Zato se znanost više voli baviti uzgojenim gljivama u sterilnim uvjetima. Moguće ih je kontrolirati i znati koliko će približno imati kojih poznatijih aktivnih tvari. Problem je u tome što uzgojene gljive nisu bile u interakciji sa stvarnim životom u divljini. Divlje gljive razvijaju i pohranjuju u sebi mnoštvo metabolita koji su rezultat njihovog iskustva u borbi protiv bakterija, virusa, plijesni, drugih gljiva, općenito u borbi za život. U laboratoriju toga nema, pa iako uzgojene gljive izgledaju lijepo i skoro jednako kao divlje, ne mogu se mjeriti s njima po svojim ljekovitim svojstvima za čovjeka.
Vrijedna saznanja o ljekovitosti mješavina iz sredine 20. stoljeća
U počecima istraživanja o ljekovitim gljivama koji sežu u šezdesete godine 20. stoljeća, dalekoistočni istraživači bili su slobodniji eksperimentirati nego danas kada su studije velikih sveučilišta o ljekovitim gljivama prvenstveno usmjerene na izolaciju što većeg broja zasebnih tvari sa farmaceutskim potencijalom.
Oni bi tada odabrali neku skupinu gljiva za koju se znalo da se tradicionalno koristila za liječenje određene bolesti i proveli zdravstvenu studiju u kojoj bi svaku od vrsta zasebno testirali na odabrane laboratorijski uzgojene kulture (in vitro). U usporednim testovima, kombinirali bi više uzoraka u mješavine da bi vidjeli razliku djelovanja na istim kulturama.
U takvim testovima primijetili su da su mješavine više vrsta gljiva uvijek imale snažnije ljekovito djelovanje od samih pojedinih vrsta koje su se nalazile u njima.
100mg ekstrakta jedne vrste gljiva bilo bi slabijeg djelovanja na određeni patogen nego mješavina 50mg jedne vrste i 50mg druge vrste. A često se radilo o značajno različitim vrstama gljiva u mješavinama.
To je bilo iznenađujuće otkriće jer se očekivalo da će jedna gljiva imati jači učinak, a druga slabiji pa bi mješavina trebala na neki način razblažiti koncentraciju aktivnih tvari i biti slabijeg djelovanja u odnosu na najbolji uzorak.
Umjesto toga, kako bi u istraživanjima povećavali broj vrsta u mješavini, djelovanje mješavine postajalo je još snažnije.
Tih godina otkriven je sinergijski koncept miješanja ljekovitih vrsta gljiva za postizanje njihovog jačeg učinka.
Zanemarivanje sinergije u službi farmaceutske industrije
No razvojem laboratorijske znanosti smjer istraživanja krenuo je prema ekstrakciji zasebnih kemijskih tvari u službi farmacije i zanemario saznanja o sinergijskom djelovanju mješavina više vrsta ljekovitih gljiva.
Trebalo je patentirati točno određenu tvar, a ne neku nepoznatu mješavinu stotina različitih tvari. Novi zadatak za znanost bio je pružiti industriji jasne parametre za proizvodnju.
Studije o djelovanju mješavina postajale su rjeđe i na neko vrijeme doslovno nestale sa radara znanosti. Tek se povremeno napravi sličan test koji i danas jednako potvrđuje snagu mješavina naspram jedne monokulture gljive u zdravstvene svrhe.
Razlozi boljeg djelovanja mješavina
Razlozi pojačanog djelovanja mješavina nisu bili jasni dugo nakon otkrića sinergije. Prvi odgovori nađeni su kada su otkrivene prostorne strukture lanaca polisaharida iz staničnih membrana i njihova sličnost kod različitih vrsta ljekovitih gljiva. Molekularne strukture polisaharida alfa i beta glukana posjeduju zajedničku bazu, a razlike se očituju samo u jednom prostornom položaju hidroksilne skupine prema jednom atomu ugljika u kralježnici glukanskog spoja. Iz zajedničke baze nastaju mnoge varijacije ovisno o duljini i prostornom položaju lanaca vezanih na kralježnicu spoja.
Drugo otkriće koje je doprinijelo objašnjenju sinergije dogodilo se kada je dekodiran način sinteze sekundarnih metabolita u gljivi i njihova sličnost u baznim strukturama spojeva.
I prvo i drugo otkriće u biti je očekivano s obzirom da su se vrste razvijale unutar zadanih genskih okvira prenesenih od zajedničkog pretka današnjih gljiva. Varijacije u genima unutar iste vrste sa različitih kontinenata nekad su toliko velike da zaslužuju zasebno ime, što samo govori da je evolucija gljiva proces koji i dalje traje.
Metaboliti iz divljih gljiva opremaju ljudski imunosustav djelatnim tvarima, ali i modelima korisnih novih molekula
Zbog značajnog utjecaja staništa i životnih iskustava na biokemijski bazen unutar gljive, doslovno je nemoguće naći sve identične spojeve u dvije gljive iste vrste.
U praksi to znači da će neke gljive iste vrste biti bogatije fenolnim spojevima, neke terpenima, a njihovim miješenjem ekstrakt će biti zaokružen — bogatiji, kompletniji i zdravstveno djelotvorniji. No to se neće očitovati samo kroz djelovanje unesenih spojeva direktno na patogene, već i kroz “edukaciju” imunosustava o mogućim odgovorima pružanjem uvida u brojne nove spojeve koje su gljive razvile tražeći efikasan način za suzbijanje štetnih organizama.
Oprez — uzgojene gljive reklamiraju se rezultatima studija divljih gljiva
Kod uzgojenih gljiva nema niti individualnih odstupanja u sastavu, niti biološkog bogatstva stotina sekundarnih metabolita. Taj nedostatak čini ih, paradoksalno, lakše upotrebljivima za industrijsku eksploataciju, zbog konstantnosti i preciznosti ekstrakcije odabranih farmakoloških spojeva. Tako su uzgojene gljive postale industrija u koju se ulaže velik novac, kako u proizvodnji tako i u pratećoj tržišnoj promociji. Pri tome, uzgojene gljive se reklamira na temelju studija izvedenih na divljim gljivama iz prirode, dok one same uopće ne pokazuju ista zdravstvena svojstva!
Prosječnom konzumentu sve je to ionako slično i mada je po zdravstvenim benefitima teško usporedivo, često se gleda samo cijena, bez ikakvog pitanja o tome kako je uzgojena i koliko stvarno vrijedi gljiva koja se kupuje.
Zaključak — mješavine gljiva ljekovitije su i od najljekovitijih (samih) gljiva
Ne znajući za fenomen sinergijskog djelovanja ljekovitih gljiva na zdravlje, ljudi se i danas boje da će djelovanje neke ljekovite gljive biti razblaženo u mješavini s nekom drugom, navodno slabijom gljivom (zapravo marketinški slabije promoviranom), dok je istina upravo suprotna.
Mješavina ljekovitih gljiva uvijek je zdravstveno snažnija od bilo koje same ljekovite gljive. Dobro je odabrati makar i jednu ljekovitu gljivu za konzumaciju, ali najbolji rezultati za zdravlje postižu se mješavinama, i to mješavinama gljiva ubranih u prirodi.
Primjer istraživanja: Immune-enhancing effects of Maitake (Grifola frondosa) and Shiitake (Lentinula edodes) extracts
* Vetvicka V, Vetvickova J. Immune-enhancing effects of Maitake (Grifola frondosa) and Shiitake (Lentinula edodes) extracts. Ann Transl Med. 2014;2(2):14. doi:10.3978/j.issn.2305-5839.2014.01.05
Usporedno istraživanje* provedeno u SAD-u 2014. godine o ljekovitosti komercijalnih ekstrakata proizvedenih u Japanu iz odvojenih gljiva Maitake i Shitake te mješavine micelija uzgojenih na riži AHCC (što se danas uobičajeno prodaje kao “ljekovite gljive”), nedvosmisleno potvrđuje benefite miješanja ekstrakata “pravih tijela gljiva”, i njihovu pojačanu sinergijsku snagu u odnosu na ekstrakte monokultura ili miješanja uzgojenih micelija na riži (na neprirodan način). Citiram:
Results: We found significant stimulation of defense reaction. In all cases, the most active was the Maitake-Shiitake combination, with Maitake alone being the second strongest, followed by Shiitake on its own and AHCC.
Conclusions: Short-term oral application of natural immunomodulating glucans from Maitake and Shiitake mushrooms strongly stimulated both the cellular and humoral branch of immune reactions. These activities were significantly higher than those of AHCC.
AHCC (Amino-Up Chemical Company, Sapporo, Japan) je
proizvod u vlasništvu navedene kompanije, a deklariran je kao hranjivi
nutritivni sastojak bogat alfa glukanom, pripremljen uzgojem gljiva Shiitake i
ostalih Basidiomiceta gljiva s rižinim mekinjama, a potom se kultura podvrgava
enzimskoj reakciji, nakon čega slijedi ekstrakcija vruće vode i liofilizacija
ekstrakta.
Prijevod zaključka studije:
Prije više od četrdeset godina β-glukani su prvi puta opisani kao modifikatori biološkog odgovora koji mogu potaknuti odbacivanje tumora kod miševa. Kao i kod mnogih drugih prirodnih imunostimulatora, klasificirani su kao “nespecifični”, jer su njihovi molekularni ciljevi nepoznati, a učinci su im pleiotropni. Ipak, postoji opsežna literatura o aktivnosti β-glukana u modelima životinjskog tumora. U posljednjih 30 godina u Japanu se kod pacijenata s karcinomom uspješno koristi nekoliko oblika β-glukana nastalih iz gljiva. Unatoč desetljećima opsežnog istraživanja, znanje o odnosu fizikalno-kemijskih karakteristika (poput molekularne težine, stupnja razgranavanja, konformacije ili topljivosti) i imunoloških aktivnosti i dalje je ograničeno. Još je manje poznat odnos između α-glukana i imunoloških reakcija. Uz stalnu raspravu o tome jesu li glukani koji potiču od kvasca bolji od glukana koji su dobiveni iz gljiva (ili obratn) i prilično ograničen broj istraživačkih studija koje izravno uspoređuju pojedine glukane, nastavlja se potraga za biološki optimalnim glukanom. Pojedinačni komercijalno dostupni glukani značajno se razlikuju u svojim biološkim aktivnostima, a potom i cijenama. Dodatne se informacije mogu pronaći, ali je broj izravno uspoređenih glukana ozbiljno ograničen. Ovo se istraživanje usredotočilo na biološka i imunološka svojstva dvaju polisaharida bogatih glikanima, polisaharida bogatih gljivama, MaitakeGold 404 (β-glukanima bogatim) i Shiitake (α-glukan bogat), kombinacije ova dva sastojka i AHCC bogata α-glukanom. Glukani su prvobitno razvijeni kao stimulatori stanične imunosti; stoga je fagocitoza uvijek metoda izbora za karakterizaciju učinaka imunoloških reakcija. Za naše istraživanje koristili smo 2-hidroksietil metakrilatske mikrosfere. Te čestice imaju samo vrlo negativan naboj što rezultira nespecifičnim prijanjanjem na staničnu membranu. Koristeći i fagocitozu i NK staničnu aktivnost kao model u našem istraživanju, kombinacija glukana MaitakeGold 404 i gluitana Shiitake neprestano je pokazivala jaču aktivnost od bilo kojeg sastojka gljive kao i AHCC-a. Kada smo izravno uspoređivali ove glukane, MaitakeGold 404 glukan uvijek je bio aktivniji, unatoč značajno nižoj dozi. Pored izravne aktivacije stanica uključenih u imunološke reakcije, imunostimulirajući učinci prirodnih molekula poput glukana izravno i/ili neizravno uzrokuju potenciranje sinteze i naknadnu sekreciju različitih citokina. Pojedinačni glukani značajno se razlikuju po učinku na sintezu citokina. Ranije smo pokazali značajne učinke glukana MaitakeGold 404 na stvaranje citokina. U ovom istraživanju otkrili smo da kombinacija MaitakeGold 404-Shiitake značajno poboljšava proizvodnju sva tri testirana citokina, IL-6, IL-12 i IFN-y. U svim je slučajevima MaitakeGold 404 sam po sebi bio aktivniji od samog Shiitake-a. Budući da je proizvodnja citokina izuzetno osjetljiva na prisutnost LPS-a, kontaminacija LPS-om može prikriti stvarne učinke glukana. Stoga smo koristili uzorke bez LPS-a (koji su iscrpljeni od bilo kojeg potencijalnog LPS-a dodatkom 10 µg / mL polimiksina B) paralelno s normalnim uzorcima. U svakom slučaju nije pronađena značajna razlika u aktivnosti između normalnog uzorka i uzoraka bez LPS-a (podaci nisu prikazani). Naši nalazi o razini CRP-a nisu pokazali značajne promjene. Ovi rezultati odgovaraju nedavno objavljenom istraživanju ispitivanja glukanskih učinaka na razinu CRP-a u slini djece s kroničnim respiratornim problemima. Naša trenutna studija jasno pokazuje da glukan dobiven Maitakeom djeluje kroz iste mehanizme kao i ostali visoko aktivni glukani kako bi snažno potaknuo reakcije imunološke obrane, a u kombinaciji sa Shiitake glukanom, mješavina MaitakeGold 404 i Shiitake imunološki i biološki još je aktivnija od samog glukana ili AHCC.